Postoje samo dva apsolutna načina kada se pacijent operiše od hernijacije diska, ukoliko se dogodi da pacijent ne kontroliše stolicu i mokrenje onda je operacija neminovna u roku od 48 do 72 sata ili ukoliko postoji nemogućnost podizanja stopala od podloge, naglasio je dr Miljković
Osnova svih pokreta je u kičmenom stubu, što mi često zaboravljamo, naročito mladi ljudi, koji rade na jačanju bicepsa, tricepsa i kompletnog tijela. Sve je to uzalud ako su mišići oko kičmenog stuba oslabili.
– Jedan od čestih bolova u leđima, pogotovo u lumbosakralnom dijelu je hernijacija diskusa. Veoma se često dešava da pri dizanju tereta ili prilikom određenih pokreta rotacije, pri radu sa mašinama koje vibriraju, pri dugotrajnom sjedenju, padovima, pri povredama nastalim u saobraćaju, a postoje i neki psihosocijalni faktori dovedu do ozbiljne bolesti - hernijacije diska ili diskus hernije. To je oboljenje kičme koje nastaje kada mekani dio među pršljenskog diska „iscuri“ iz svog ležišta u kičmeni kanal i vrši pritisak na korijene nerava. Od ove bolesti boluje dva odsto opšte populacije, dok se samo od pet do deset odsto njih operiše. Najčešća je lumbalna ili slabinska diskus hernija - kazao je za „Dan“ dr Dejan Miljković, fizijatar u Zdravstvenoj ustanovi „Tesla Medikal“ u Beranama.
Prema njegovim riječima, u čovjekom tijelu se nalaze 33 diska i svaki teoretski može da se operiše.
– Naravno mi to ne želimo i izbjegavamo, odnosno želimo da stabilizujemo kičmeni stub, ojačamo mišiće oko kičme i na taj način doprinesemo toj stabilnosti. Hernijacija diska je češća kod muškaraca u odnosu na žene, jer se muškarci više bave fizičkim poslovima. Ne smijemo zaboraviti da dugotrajno sjedenje, koje je mnogo češće kod žena, dovodi do hernijacije diska na bazi mikro traume- objašnjava dr Miljković.
On naglašava da je njegov najmlađi pacijent, koji je imao hernijaciju diska, imao svega devet godina, a najmlađi operisani pacijent od ove vrste bolesti imao je 14 godina. Naravno to se desilo, kako ističe dr Miljković, u poslednjih desetak godina, a to možemo pripisati napretku tehnologije i uvođenju digitalne tehnologije u naš život, što nas vezuje za lap-topove, kompjutere, telefone, tako da se djeca sve manje kreću, sjede kod kuće i na taj način slabe u fizičkom i funkcionalnom smislu.
– Takođe, bi trebalo naglasiti da i osteoporoza može uticati na stabilnost kičmenog stuba, odnosno ukoliko je koštana gustina slabija dolazi do kolapsa pršljena i na taj način dolazi do smanjenja visine i stabilnosti kičmenog stuba odnosno do moguće hernijacije diska - kazao je dr Miljković.

DIJAGNOSTIKA
– Najvažnija dijagnostika za hernijaciju diska je nuklearna magnetna rezonanca. Na taj način se vide meka tkiva i jasna je slika da li se radi o hernijaciji diska i koliko je zahvatila kičmeni stub. Na osnovu MR se utvrđuje da li da se pristupi operativnom dijelu liječenja hernijacije diska ili rehabilitacionom dijelu. Pored ove dijagnostike rade se i laboratorijske analize, RTG snimci, a može da se radi i osteodezintometrija, odnosno mjerenje gustine kostiju, i ukoliko se ustanovi na kom je nivou disk „izašao“ iz kičmenog stuba može se raditi elektromiografija, odnosno ispitivanje mišića putem iglica koji nam služi da ustanovimo koji je nivo oštećenja mišića oko diska –kazao je dr Miljković.

NAČIN LIJEČENjA
– Postoje samo dva apsolutna načina kada se pacijent operiše od hernijacije diska: i to ukoliko dođe do popuštanja svintera koji mogu biti urinarni i svinter za vršenje velike nužde. Ukoliko se dogodi da pacijent ne kontroliše stolicu i mokrenje onda je operacija neminovna i to u roku od 48 sati do 72 sata. Drugi način, kad se pristupa operaciji, je ukoliko postoji nemogućnost podizanja stopala od podloge. Tu moramo biti obazrivi, ukoliko se pojavi naglo taj nedostatak, odnosno ukoliko je to stanje pacijentu sve gore, u tom slučaju se mora razmišljati i pristupiti neurohirurškoj intervenciji - objašnjava dr Miljković i dodaje da je treći slučaj kad je jak bol, koji je jednak bolu zuba.
Liječenje hernijacije diska, kako je kazao dr Miljković, sastoji se iz osam takozvanih faza.
– Prvi je kad vas zabole leđa prođu sama od sebe, druga faza je kad je bol pa se koriste određene kreme koje se nanose u predjelu bola, treća faza je kada se mora popiti neki lijek protiv bolova, četvrta je kad je pacijent primoran da primi koktele, u petoj fazi se primjenjuju takozvane blokade ili anestetici koji se daju u mjestu bola, u šestoj fazi se daje infuziona terapija, u sedmoj se primjenjuje epiduralni blok koji se dirketno daje u kičmeni kanal i na kraju u osmoj fazi pristupa se neurohirurškoj intervenciji - operaciji, kada pacijentu ne mogu pomoći prethodnih sedam načina liječenja - istako je dr Miljković.
Tokom svih ovih osam faza liječenja, jedino što pomaže pacijentu je kinezi terapija i fizikalna terapija.

SAVJETI
- Od najranijeg djetinjstva trebalo bi razmišljati kako ne bi došlo do hernijacije diska. Vratiti se fizičkoj aktivnosti i bavljenju sportom. Izbjegavati dugo sjedenje i stajanje u mjestu. Ukoliko nam posao nalaže dugo sjedenje ili stajanje u mjestu, moramo praviti pauze nakon svakog sata ili dva i uraditi nekoliko klasičnih pokreta istezanja kako bi na taj način pokrenuli mišiće trupa i leđa i aktivirati ih. Takođe ne smijemo dugo voziti više od dva ili dva i po sata. Osobe srednjih godina, i ukoliko im posao nije aktivan, izbjegavati naglo dizanje tereta, jer na taj način će doći do akutne hernijacije diska. U mojoj dosadašnjoj praksi veoma rijetko sam imao fizičkog radnika, a da je imao hernijaciju diska. Zato što su te osobe jako utrenirane i znaju kako i šta i na koji način treba da podignu nešto od tereta - naglasio je dr Miljković.
A.Š.